
profesor i direktor Novosadske gimnazije
(Sombor, 11.01.1838 – Novi Sad, 27.06.1917)
Niže razrede gimnazije privatno je polagao u Novom Sadu, a više razrede je učio u Pešti. Filozofiju (matematiku i fiziku) studirao je u Beču, gde je diplomirao i položio profesorski ispit 1865. Iste godine izabran je za profesora Gimnazije u Novom Sadu, gde je proveo čitav radni vek, sve do penzionisanja 1910. Imao je najduži direktorski staž u Velikoj srpskoj pravoslavnoj gimnaziji za sve vreme bitisanja ove škole – 39 godina. Pored matematike i fizike, predavao je i zemljopis i prirodopis, a đacima je pružao osnovna znanja i iz astronomije, organizujući i posmatranja nebeskih tela putem teleskopa. Neangažovan u tadašnjim političkim strankama, vodio je Gimnaziju i očuvao, ″kroz Scilu i Haribdu″. Bilo je to vreme pritisaka mađarskih vlasti, kako bi se srpska Gimnazija ugasila i ustupila mesto državnoj mađarskoj gimnaziji. Prigovor je bio u tom smislu da Gimnazija nema adekvatnu zgradu. Akcija za podizanje nove zgrade – Pokrenuo je akciju da se sakupljaju prilozi među građanima za podizanje novog zdanja. Oberučke je prihvatio donaciju barona Miloša Bajića od 100.000 forinti i organizovao izgradnju nove zgrade koja je dovršena 1900. godine, po projektu Vladimira Nikolića. Deo javnosti smatrao ga je režimskim čovekom, što on nikako nije bio, već je dosledno sprovodio svoju funkciju starešine pedagoško-obrazovne ustanove, nepodložan bilo kakvim vanškolskim uticajima. Veći deo novosadske javnosti je to znao, poštovao ga je i odavao mu priznanje. Dve godine, od 1884. do 1886, bio je na funkciji potpredsednika Matice. Bio je i član Matičine komisije za ocenjivanje rukopisa ponuđenih za ediciju Knjige za narod. Pisao je recenzije, sam ili zajedno sa Arkadijem Varađaninom, i one su objavljivane u Letopisu (1876, 1879, 1893, 1897). Aktivan je bio i u vreme Ujedinjene omladine srpske; pod njegovim predsedništvom osnovan je 1871. Učiteljski odsek ove masovne organizacije. Stanovao je u Andrašijevoj ulici broj 14, danas Njegoševa 16. Spomenik ima posebnu umetničku i arhitektonsku vrednost.
