pravnik i gradski kapetan; književnik
(1816 – 1860)
mnogo doprineo sređivanju prilika u Novom Sadu posle Bune. Godine 1839. izdao je „Pozdrav visokoblagorodnom gospodinu Georgiju Zako od Bajša slavne međe bačke i mnogi drugi tabula sudejski sosjedatelju iz čistog čuvstva sinovne blagodarnosti na imendan“, 1857. izašla je njegova knjiga „Osvetlenje urbarskih pitanja o spojenju i razuđenju sesionalnih pristojbina“. Preveo je „Vojničkog begunca“ Singligetijevog, koji se rado davao u pozorištu.
