književnik, pesnik, učio je gimnaziju u Sremskim Karlovcima, filozofiju u Jeni, Getingenu i Halu, a prava Šarošpataku i Beču
(Založnica, Lika, 7.04.1807 - Novi Sad, 18.01.1868)
Pisao je u romantičarskom stilu. U poeziji se držao isključivo oblika i duha narodnih pesama. Napisao je epske spevove: Lazarice, Birčanin Iliju, Karađorđa, Hajduk Veljka. Pisao je i istorijske pripovetke. Nović svojim životom i delom ide u red onih naših pisaca koji su na književnosti radili više kao narodni prosvetitelji, nego kao umetnici. Njegovi spevovi bili su u svoje vreme jako cenjeni, a danas, po oceni kritike su bez naročitog književnog kvaliteta. Prozna dela su mu izuzetan materijal o životu i hajdučkim borbama našeg naroda pod Turcima. Lik mu je sačuvao Jovan Jovanović Zmaj jednim svojim crtežom i Pavle Simić na slici Majske skupštine. Stanovao je u Ulici Svetozara Markovića broj 33, sada je to Pašićeva ulica broj 25.
